Saturn..
Vrijeme koje ne smetano teče, ponekad se ubrza, a više puta uspori kada smo na ivici ponora, propadanja i stradanja.. A zašto je to tako, i šta nas zapravo uči planeta koja vlada svim strahovima, svim bolestima, svim neimaštinama, tragedijama, i VREMENOM. Kada shvatite, da tamo, gdje se krije vaš strah, u najdubljoj ivici ponora sakrivenosti duše, tu, baš tu se nalazi vaš zadatak da budete jači nego bilo gdje drugo. Jer baš tu, tu ste krhki, i tu morate izgraditi barijeru, u suprotnome strahovi, oni iskonski, isplivaće svakodnevno, i rušiti Vam živote kao kule karata.. Ali, dok zidate svoje barijere i otpore od istog, ostavite jedno malo prozorče, da svjetlost dana kroz njeg' proviri, jer bez svjetlosti biće to tamnica vaša, još težeg bola, ne prihvatanja, bijesa, a zidine biće krhke, pod uticajem mraka, pa srušene na kraju, a vi na početku, po ko zna koji put. Mučio bi Vas ovaj vremenski, prastari đavo, do vijeke vijekova, sve dok ne osvijestite svoju unutrašnju bitku, i svoj strah od neimaštine, gladi, bolesti, gubitka, posjedovanja, ratova, smrti same.. Jer lukavstvo njegovo, vječno će trajati, pa taman kad konačno shvatite ulogu njegovu, on Vas gurne podlo na ivicu.. Ali zapamtite samo jedno.. Strah se pobjeđuje vjerom! Nadom. Ljubavlju! Bezrezervnom, iskrenom, časnom. Samo tako nećete biti okovani novim pogledom na starog đavola, i samo tako će te ga zaista pobijediti!
Vrijeme koje ne smetano teče, ponekad se ubrza, a više puta uspori kada smo na ivici ponora, propadanja i stradanja.. A zašto je to tako, i šta nas zapravo uči planeta koja vlada svim strahovima, svim bolestima, svim neimaštinama, tragedijama, i VREMENOM. Kada shvatite, da tamo, gdje se krije vaš strah, u najdubljoj ivici ponora sakrivenosti duše, tu, baš tu se nalazi vaš zadatak da budete jači nego bilo gdje drugo. Jer baš tu, tu ste krhki, i tu morate izgraditi barijeru, u suprotnome strahovi, oni iskonski, isplivaće svakodnevno, i rušiti Vam živote kao kule karata.. Ali, dok zidate svoje barijere i otpore od istog, ostavite jedno malo prozorče, da svjetlost dana kroz njeg' proviri, jer bez svjetlosti biće to tamnica vaša, još težeg bola, ne prihvatanja, bijesa, a zidine biće krhke, pod uticajem mraka, pa srušene na kraju, a vi na početku, po ko zna koji put. Mučio bi Vas ovaj vremenski, prastari đavo, do vijeke vijekova, sve dok ne osvijestite svoju unutrašnju bitku, i svoj strah od neimaštine, gladi, bolesti, gubitka, posjedovanja, ratova, smrti same.. Jer lukavstvo njegovo, vječno će trajati, pa taman kad konačno shvatite ulogu njegovu, on Vas gurne podlo na ivicu.. Ali zapamtite samo jedno.. Strah se pobjeđuje vjerom! Nadom. Ljubavlju! Bezrezervnom, iskrenom, časnom. Samo tako nećete biti okovani novim pogledom na starog đavola, i samo tako će te ga zaista pobijediti!