Period pred' nama, druga strana medalje
Sumoran prizor za sve nas, a kao da nas gospodar i života i smrti iskušava, da
zaprljamo ono malo svjetlosti u nama, te se pokorimo svim demonima vremena,
prodamo ono dragocjeno u nama, zarad malo ljepote života, koji nas ipak uči da je sve
prolazno, i da vrijeme treba poštovati, a ne željeti više od onoga što nam je baš sada, u
ovom trenu, dovoljno. Do 15.01.2024 često ćemo se osjećati baš ovako, i prisjećati se
svake prolaznosti vremena, i svakog demona pohlepe, prevare, pobude, boriti se sa
njim krvnički, da opstane u nama tračak duše, i duhovnosti.
Kao da nas iz sjenke vreba sama smrt, bolest i patnja, te nas iskušava bolom, da vidi da
li smo zaista zaslužili pehar vječnosti, ili smo za materijom ogrezli, da bi do te mjere
dušu prodali.
Ubogi i jadni biće počastvovani patnjom, koja će ih uzdići iznad svih, kada ovaj period
prođe.
Pa se, o dušo prepuna bola, ne prepusti iskušenju, jer ta časna pobjeda nad' svom
mukom života mora doći. A kada dođe kleknuću pred' oltarom tvorca i zahvaliti se za
svu patnju, jer nas je ona digla na visinu, sa koje ćemo gledati sve one koji ne odoliše
izazovu, i zaprljaše obraz, čast, poštenje, vjeru!
I nije slučajno da kod baš svih ljudi sada, živi sasvim iskren strah od siromaštva koja
čak ide do toga da šapat straha našeg stvara mržnju, pa predosjećamo sve bijede, i sve
muke, i svu bol, i svaku čežnju, i sve sumnje, i jamu- ambis, kojoj kraj ne vidimo, a
veoma je blizu, znam!
I stvarno je tako!
Skrivene snage iz nas će ovaj period izvući, pa poput golog i uplašenog djeteta, što
juriša na mahnitu zvijer, svjestan da je samo smrt jedino olakšanje, moramo se
osloboditi okova, i susresti se sa svojim strahom, pa tako oskrnavljeni i pred' Tvorcem
svi jednaki, samo slobodni možemo biti, i opstati, živi.
Jer od nas univerzum traži da ubijemo sve što se već decenijama taloži, i uništava nas
stihijski.
A mudrost što ćemo sticati, kroz trnovit put, biće nagrada za sve patnje, i za svu muku
što sada proživljavamo.
Ali samo jedan mali osvrt, i savjet za oprez..
Vremena su kokuzna, i srešćemo mnogo bića, u ruhu ovog vremena, što snagu u sebi
nose, ali zloduha, obučeni u odijelo prosjaka, u suzama bespomoćnog, a koji noževe
vadi iz oronulog kaputa!
Ogledajte se u njemu, jer samo će oni sa čistim srcem, i namjerom, prepoznati ovoga
prosjaka, što želi ka' dnu da ih povuče, i neće uspjeti, jer svjetlost u vama će zaslijepiti
njegovu zlu ćud, pa neće moći napakostiti nikome više..
Zlo nikad jače, a kraj istog sve bliže!
