Da li je ovo veći intelektualac ili veća k*urva al' u srži svoje duše, dilema je duboka. Da li su
ovo i sve polne bolesti, i sva s*ranja koja naša mašta kreira, pa u toj savršenoj kreaciji
mjehura od sapunice, dovoljan je jedan pogrešan korak, da se razbije sva čar trenutka
iluzije od koje je ovakvo biće stvoreno. Da će trenutak dima domaćice, ili čaše alkohola
povratiti čaroliju, ili ćemo ući u još dublju patnju, odlučujemo sami, ali da je jači doživljaj,
garantovano jeste. Sve su ovo noćne dame, što ljubav na gram mjere, pa i svi oni muškarci
koje privlači isto, jer i sami su takvi. Od trenutka smijeha, do totalne paralize tijela, mala je
distanca, jer sve što ona u svojoj glavi projektuje, refleksija će biti jednoga dana u
stvarnome svijetu, a kada shvati da je iluziju pomno živjela, pa i bez trena kajanja, nastavlja,
jer samo tako je sanjiva i živa.. Trenutak snenih i probuđenih očiju je najveće razočarenje
koje može sresti nju, jer kao da otgrnete laticu sa pupoljka nježne orhideje, ona boluje u
svojoj tamnici, kao da za nju sreće nikada nije ni bilo..
Često će je život odvesti u mračne odaje okeana duše nečije, a onda smjelo otrgnuti, jer
onako ranjiva, plašljiva a opet premazana svim bojama, odlazi na pučinu, bez trunke
kajanja. Sve je ovo divna čarolija, dok se od iste živjeti može, i sve su ovo morske bolesti,
od koje ćemo prije ili kasnije pobjeći, kada nas šamar istine stisne za obraze.
I zaista će rado negodovati svoje potrebe, dok se pogledi ne ukrste, a onda će na tren
ponovo pristati da joj sve kažete, ali u zabludi živjeće, jer kao da joj dato nije, da spozna, i
prizna svome biću, da od laži je satkan, svaki mjehurić njene sapunice, pa će svaka istina,
bolnija biti od prethodne, jer ko ima pravo, i ko ima hrabrost da ruši laž biću koje je od iste
stvoreno, i kao takvo do kosti će vas pokušati uvjeriti da je tako najbolje, a nije.
