Ove noći, uoči Bogojavljenja, dušo mirna, sanjaj, i u snovima hitra budi, jer ne mogu tebi
ništa, ti mali, sitni, nebitni ljudi.
Jer tvoj dar, od Gospoda je tvoja čistota, a tvoja snaga je u molitvi pravednika.
Pa sanjaj noćaš, pašnjake, i livade zelene, kako razigrano travica miluje tvoja stopala, i
uživaj, jer uskoro će tvoj san, postati java, a tvoja mašta postati stvarna.
Odmaraj i čvrsto u snove svoje vjeruj, jer Onaj koji ih ostvaruje, zna bolje nego svi ljudi
ovoga svijeta, i tebi je dovoljno samo da čvrsto vjeruješ u Njega. Jer On će se javiti, i
dati tebi, mirna luko carstva snova vjeru u bolje sutra, i snagu unutrašnju da izdržiš sve
oluje, a da ti ništa u borbi protiv sila tame, ne fali, čak šta više, pomoći će tebi, smirena
bijela niti, čestice Univerzuma, malecka, ali pravedna, da izdržiš sve nedaće i boli, što
drugi pokušavaju da ti nametnu.
I taman, pred' tračak rosne trave, i izlazak prve zrake Sunca, još će ti dati ruku nade, i
trun milosti svoje, da znaš, da je uz tebe!
A snaga je tvoja, kao od brda sastavljena, od silnih malih kamenčića, kroz eroziju
vremena, stijena stvorena, da sve muke ovo-zemaljskog života uspravne glave izdržiš,
te da još jača, na kraju svega, kao pobjednik ponosno stojiš.
A stajaše mnogi, misleći da su vjerujući, a na tom putu se debelo ogriješili, i ne znajući,
pa za oprost tebe traže, a ti im ga po volji Univerzuma daj, jer niko na svijetu o
grešnicima suditi, prava nema, sem' tebe, o dušo bezazlena.
I samo sanjaj, pusti golubicu bijelu da ti kroz san najavu da' i da ti smiraj dušu ispuni, i
samo snagom volje vjeruj, da će Bog zaista, da se javi..
