Nepomirljiva je unustrašnja borba koja se u svakome od nas vodi, a kao da volja i
razum jedno-drugo ne žele poslušati, pa se borba produbljuje u samo srž bića ovog što
nosi neosporivu snagu, intelektualnu brzinu, ali manjak mudrosti da u pravom trenu
odreaguje onako kako se od njega nikada ne bi očekivalo. Vjera i moral ovdje neće u
pomoć priskočiti, već će nemilo i nedrago u suprotnome pravcu krenuti, zarad šačice
slave, koja će kasnije istom liku našem doći glave. Kradem Bogu dane, izreka bi bila, za
ovaj nepomirljivi sukob volje, bez mnogo ideala, što juriša bez hrabrosti, a i bez pameti
u bitku gdje zna da će poražen, osramoćen, i na stub srama okačen – biti!
Sav duh, sva moralnost, sva dobrota, i sva moć u njemu nikada saglasna biti neće, jer
snaga je ovo, nemilosrdno što trči da ubicu svoju pronađe, jer nikada neće on shvatiti,
da nije pobjednik onaj što na slabijeg a mudrijeg krene, već onaj što mudrošću svojom
gleda, i čeka, znajući da će suprotan njemu, ovaj naš lik, doći..
Želja je ovo za čeličnim oklopom, pancirom, i metkom za pojasom, ali bez časti, što na
slabijeg krenuće, a iznenaditi se olako može, jer često precijeni sebe, a podcijeni
protivnika.
Pa su ovo sve vojske svijeta, što na civile pucaše, ili ' pak na nejač udariše, što braniti
se nemaju čime, a oteti će oružje "junaku" ovome, pa pokazati šta je odbrana časti i
porodice..
Pa su, u krajnjem opisu ovo kukavice!
Iako poniženje on ne trpi, ponižen i poražen će biti, a dostojanstvo svoje u nečastivom
boju izgubiti!
Asocijalnost i samopovređivanje ishod na kraju priče.. Jer kad shvati, šta uradi, za malo
slave i lažne hrabrosti, neće moći da se pomiri sa sudbom svojom, koju je do juče tako
slavno grlio, čekao, i ka' njoj težio..
