Potreba ova je da budemo bijesni i puni srdžbe bez nekog posebnog obrazloženja, pa iz
tog bijesa, i želje da mijenjamo sve, ni sebe samog vidjeti nećemo, a o promjeni samo
sanjati možemo. U bezdan zagledan, dok glava ključa, nervi se vrte, a bolovi ne
prestaju.
I pita se često, osoba ova, da li ona mrzi sve oko sebe, ili 'pak mrze nju zbog prirode što
joj je nažalost data, da nekontrolisano plane, u sekundi kada zavjese crne pred' očima
padnu, pa je to samo jedan mali tren' kada može ogromni problem napraviti sebi, ali i
drugima.
Snaga i volja netrpeljivo se gledaju, izazvane nepomirljivom silom. Pa će junak ovaj, što
nesagledive strasti ka' pobunjenosti nosi često stajati na ivici kakvog bezdana, pitajući
se da li da skoči, i okonča sve demone što u sebi nosi, ili će 'pak moždani udar da
doživi, ako opet ne pobijedi snagu i želju da na silu promijeni svijet.
Sam protiv svih, a zašto, pitaju se oko njega svi.
A u drugome času, dijete nemilo pada pred' automobil što jako je blizu, a junak naš bez
razmišljanja mnogo, za djetetom skače, pomjera ga od gotovo sigurne smrti, i tog časa
shvata da u njemu živi hrabrost koja izazvana snagom uma, i nestrpljivim karakterom,
želi samo da pobijedi smrt, iako ka' istoj često i sam hoda..
A onda se, jednoga dana, u svoj muci karaktera teškog zapita, da li je išta na ovome
svijetu vrijedno, osim tog spašenog života, i istine koja mu u tom' trenu kroz glavu
prođe, o životu, o prošlosti, o budućnosti, pa se nemilo trgnu iz hira bezdana, shvativši
da ipak danas živjeti mora, a šta će sutra biti, za njega to važno nije..
Nepomirljive dvije strašne energije što u njemu živjeće dok srce u grudima kuca,
izazvati mogu često i pritisak, te bolove kroz mišiće, a uzrok tome je pretrpljen
podsvjesni strah od promjene, kojoj tako silno junak teži, ne shvatajući da ga ista misao
nemilosrdno ruši, a onda će jednog trena, ponovo doći neprikosnovena ponuda, da
nekome život spasi, i baš tog trena biće tu, da misiju životnu ispuni, a onda nazad u
crnu rupu histerije svoje..
