Dvije rijeke što žele teći same, a sad osuđene da se uliju jedna u drugu, pa nemilo prihvataju, a u
svojim bujicama i spajanju ruše sve pred sobom, kopaju, rove, pa prave utvrdu što će sigurno
prkositi vremenu i ostaviti trag u istom. Ovo su dvije nepomirljive, neizdržive snage, u sukobu,
koje ništa dobro donijeti neće, samo će, svak' na svoju štetu prkositi drugome. Kao da sama
životna energija, pred' sam' kraj svoj, želi prkositi sudbini, i želi uništiti onoga ko joj reče da
neće još dugo živjeti.. A onda drugi lik u nama, radostan i srećan, iz čista mira, želi srušiti svu
svoju sreću zbog nedostižnog cilja.
Pa tako u nama živi i raste, bijes i snaga, što prkosi i pakosno stoji ispred svakog ko nam na put
stane.. Ludost ili hrabrost iz inata, što volju budi, često zna udariti glavom, pasti, a onda onako
krvavih nogu, i polupane glave, sasvim naglo, se zatrči na neprijatelja svog.
Teško je junaka ovog ubiti, jer njemu smrt iza leđa stoji, pa ga blagosilja, ali sve do jednom.
Jednom se pojavi drugi srećnik, što ovog našeg prkosnog, a opet napetog, iz jednog metka
počisti. E taj srećnik, čitaoci dragi, imao je isti ovaj aspekt, samo u dobroj postavci!
Pritajeni demoni u čovjeku ovom žive, hrane se njegovim bijesom, kradu mu radost, a
prouzrokuju strah, pa iz istog spreman da napadne svu dobrotu, što u jednom čovjeku mogu da
žive.. A eksplozija njegovih nerava i pomračenje uma i svijesti, porediti se ne mogu ni sa jednim
drugim stanjem, osim da je iskonski demon izašao, pokazao svoje unakaženo, podlo, i prljavo
lice, što zarobi čovjeka ovog.
Strašan je sudar gromova u njemu, a sirotan često toga nije ni svjestan.
Pa onda u drugom trenu, scena u kafani, dok mirno sjedi, vino pije, tog trenutka ciljani metak,
probija mu grudi, a on tog trenutka biva oslobođen.
Morbidno zvuči, ali realna je slika, bića ovog, a o tome svjedoče, a u istoj simbolici, groblja i
tamnice..
