I snovi i nemila, surova java, u ovome čovjeku žive, pa ponekad se prolaznicima čini da
sa ovoga svijeta došao nije.. A i on se tako očajan osjeća da ne pripada vremenu i
sredini gdje rođen je, jer njegova saosjećajnost, brižnost, ali i mogućnost da predvidi
sledeći korak, ostavlja ga često zagledanog u nebo, jer samo u treptaju zvijezde
padalice, on vidi sebe, i viziju života svoga.
Neshvaćen , jer proročki snovi, ovoj duši ne daju često da se otrgne od njih, jer sve što
sanjalica ova sni, i što joj dušu mori, dešava se snažno i bajkovito u stvarnosti. Pa se
često ovome čovjeku pripisuju darovi vidovitosti, proročkih snova, i pogleda u
neposredne buduće, nažalost često ne tako dobre, događaje.
A njegova najveća je muka borba strastvena da od sebe gurne dar što mu je dat' jer
težak je on poput sudbe čovjeka ovog, vidjevši nešto, a da utiče na isto ne može, pa sa
strahom i sumnjom očekuje, a to je strašan teret. Teret koji zna samo onaj što dobio je
ovaj dar, spoja viđenih slika, a često i "filmova na javi", na koje uticati ne može.
Beskrajno je ovdje more ljubavi i tajne, vjere istinske najdublje što jedno biće dobiti
može, pa uz spoj male doze iluzije, sna pomiješanog sa kapljicom bola, duša ova traži
spokoj u zvjezdama, obasjanim noćima, i samo tada nalazi mir, u tišini beskrajnog
nebeskog prostranstva, kada spavaju svi, kada utihne i poslednji slučajni prolaznik, i
ptice u san pođu, a samo blagi povjetarac, uvojke kose miluje na terasi, dok duša ova
na javi sanja, i preobražava se u nekog drugog, a uz poslednji dim cigarete, u san
odlazi nježno, znajući da će tamo, u prostranstvu snova pronaći sebe, i najdublje
skrivene tajne.
