A ti dušo, noćaš sanjaj, sebi oduška daj..
Da uroniš u carstvo snova, i da ti se svijest odmori u noćnom nebu, obasjanom
zvijezdama. Jer ove noći, jednom u mjesec dana, tvoja duša biva oslobođena i u
snovima se po prvi put sigurno i mirno osjeća.
O, dušo smirena budi, jer samo snove ove noći uzmi kao najljepši dar, i kao da sutra ne
postoji, jer i noćas je tako daleko, i sada je samo bitno da tvoja duša sanja i na taj način
se jedino odmara..
Samo sanjaj..
Puste daljine, na izgled nedostižne, plavetnilo okeana i dubine morskog bezdan. Jer
ova duša je tada jedino ispunjena, kada u iluziji sna doživi nemoguće, pa makar trajalo i
samo jednu noć, to je tren gubljenja i zaborava realnosti surove. Jer snena ona, za
trenutak ovaj živi, i samo tada se sretnom, makar i na sekund čini..
Pa zato, samo sanjaj, mirnim okeanom snova plovi, i oluji košmara ne dozvoli da iluziju
ti sruši.. Jer niko pravo nema da ti maštu ruši.
A taj ko pokuša, saznaće šta znači borba sa sjenkom, koja te poput vihora prati, i
nikada neće znati kako izgleda povrijeđena najdublja emocija, i srčani ratnik, koji se sa
lovcem snova neizmjerno, emotivno i dušom istinski bori.
Sanjaj…
Samo sanjaj, i sa osmijehom se budi, jer ne znaju ništa ljudi o carstvu snova, i
prokletstva duše proroka…
Jer kroz snove, i mirne luke, vidimo brodove i oluje koje ka' nama neizbježno, dolaze..
