Da ste samo vidjeli njegovu volju, da sa zemlje, u Sunce gleda. Da bez naočara zrake
svjetlosti upija, sa tragovima bore na njegovom licu ,što svo zlo koje vlada pronalazi i u sebi,
pa se istoga plaši, da se poput razjarenog ovna, u zid ne zatrči. Da vidjeste čovjeka, sa
većom upornošću, ali koji u propast srlja,zarad malo vlasti, i poslastica istih. Da vi samo
znate kakve snove snije, o kruni zlatnoj, sa sunčevim sjajem, pa da može umjesto zvijezde,
ogrijao bi vas, samo ako dovoljno snage imate, da slušate njegove porive i zahtjeve, gdje
ništa osim njegove volje u obzir ne dolazi.
Da samo znate koliko voli predvodnik da bude, a koliko mu se isto u životu ne da, shvatili bi
ljutnju ovoga čovjeka. Da možete razumjeti izlive bijesa, kada se oblak tamni nadvije nad
njim, shvatili bi da u njegovoj koži nikada ne bi htjeli biti, a tako željno, sa dna ga gledate,
kako vjerno vodi mase, ali kada sebe treba da povede, on ustukne, povuče se, jer to ga
istinski plaši. Kralj ili presednik, šef zatvora, ili službe, tražite ih po sjaju desnoga oka,
uzdignutog stave, prkosa i ponosa, što iz njih bije, pa često se u preziru svoga straha,
zarobljeni nađu, jer sa svakim upravljati mogu, ali sa svojih strahom nikada.Eh, da samo
znate, kolika mu je boljka, kada sluga biti mora, pa koliko strijepi da se na vrh popne, nikada
ga ne bi prijekorom gledali, jer njegova potreba je da bude vođa, ali shvatiti to ne možete,
jer u sebi nemate. O, kada bi samo znali, vi smrtnici, da je njegova krv vrela, da je on vatra
sama, koja često i izgori u muci svoga ponosa, gdje često sam stoji. Da ste samo znali malo
ranije, koliko prkosno braniti stav može, pa vi nikada sa njim u raspravu ne bi ušli, jer
pobijediti njega, ne može svako. Plava krv mu niz vene teče, kraljevskog je roda on, pa sve
sa visine gleda, nestrpljivog li čovjeka.
Snovi su visoki, pa ih često ostvariti neće, ali ko smije njemu da kaže to. Zar da jednu zraku
Sunca, uzmem ja, koja pripada njemu, a da prođem nekažnjeno ? Lud moraš biti, ali to je u
njemu, pa će te na kraju iz inata braniti, da bi dokazao junaka u sebi. Desna strana tijela,
slabija će biti, svijest će mu nadjačati emociju, a vulkan u njemu često na srce udariti. Pa će
u bitci za pravdu, orden pokupiti, ali ranjen u grudi mora biti. Na jednu komandu njegovu,
kreće lavina argumenata, ali vođa se braniti mora.
Kad loše proradi u njemu, od ponosa te vidjeti neće, a sreća nizbrdo kreće. Ne diraj lava,
dok drijema, rekla bih uvijek, jer ako mu podnevnu dremku prekineš, stampedo očekuj, jer
sve što ima u svome oku, braniće ako napadnut bude. Niti će da psuje, niti da galami, ali će
vas poraziti prijekornim stavom, uspravnom glavom, sa nervoznim škriputavim zubima,
često krivim od ljutite pobune u njemu, da će te poželjeti da ga nikada probudili niste, kako
njega, tako i skrivenu vatrenu stihiju, koja samo što nije požar napravila. Dobrice na prvi
pogled, zaista jesu, odani prijatelji, borac za sebe, pa onda svi ostali dolaze na red, ali kada
vas zavole jednom, vjerujte na riječ, starom znalcu imate ih zauvijek. Sa svim prezirom,
prkosom, stavom, i zlatnom medaljom za hrabrost, koja je u njihovom slučaju puka ludost,
za koju zaista orden časti treba dati, ali bez traga samoga Sunca, pa i zlatne kovanice, ne
razmišljajte, odbiće.
Date:
October 2, 2023
Author:
Dragana Kovacevic
Previous Story
Persefona i Had
Next Story