Postojao je i postojaće mit o Persefoni i Hadu, o ljubavi koja je bila nemoguća, a iz
nemogućeg se ipak rađa najčistije..
Kada razmišljam o mitologiji, obično zamišljam likove kao stvarne, postojane, ljude, Bogove,
nazovite ih kako želite, jer tako se lakše urezuje u pamćenje svaki trag pisane riječi.
Često bih je zamišljala crne talasaste kose, duge do članaka, kako nježno, kao povjetarac
bira i miluje najljepše cvijeće da odnese majci, i svome ocu. A onda je iz sna probudi strašni
Had. Vladar i života i smrti, i tame i svjetla, pa jednim vriskom, protrese i nebesa i zemlju,
odvede pupoljak ljepote Božije sebi u naručje, daleko iza plavetnih okeana, u samo
podzemlje, da mu bude odana žena, mada o tome nije mogla ni u košmarima sniti.
Oteo je biser, jutarnju rosnu kap, a ona mu dade kasnije i ljubav. Na lukav način podvali' joj
zrno nara, a da nije znao da ga ona već kriomice voli, pa dodatno oteža njoj..
U trenutku postade i vladarka podzemlja, jednaka Hadu, pa joj se moć svidjela, postade
mudrija, ali i surovija od samoga Hada.
Izdržljivija od bilo kojeg heroja, vladala je šest mjeseci podzemljem kao da je od njega i
satkana, urezalo joj se u svaku poru kože, umirući kada na Zemlju treba da se vrati, i
obrnuto kada ponovo u podzemlje treba poći.
Pričam Vam ovo jer u svakome od nas upravo drijema jedna Persefona. Željna da umre, da
se ponovo rodi, jača i bolja, nego što je bila.
U svakome od nas koliko ima svjetla, ima i tame. Ali i ta tama je dar možda i najveći, jer se
u njoj krije moć da pobijedimo sve svoje strahove i muke, pa od crnila u nama, s'krojimo
svjetlost, kojoj ni sve sile bezdana ne mogu, i neće moći stati na put.
Mit o Persefoni, te skrivena poruka istog je da tračak svjetlosti postoji i u tami, a isto tako
zrno tame nadviće se i u suncem obasjanom danu. Pa je u nama, i do nas, šta ćemo živjeti,
i da li ćemo od svoje tamne strane, oblikovati svjetlost, ili će nas sile tame uzeti pod svoje.
Krojači smo života svoga, a da bi potpuno, istinski živjeli, više puta 'mrijeti moramo, da bi od
smrti same stvorili život novi, bolji, gdje će duša sretna biti.
U nama je, i do nas je, da prihvatimo smrt nečega, da bi se novo rodilo!
