Pluton u Jarcu- Vodoliji

Astrologija
Nezadovoljna i nezadovoljena ( oprostite autoru na drskoj istini, da kaže pravo objašnjenje aspekta ovog) I kao da sve bludnice u ovoj ženi, žive, a čežnja ka' ljubavi pravoj vazda će  'mreti jer nije ona kriva, što joj je data najveća moralna kazna, da pored  jednog se budi, a o drugom sanja. I u svađi, sa potrebom tijela, i moralnog  načela, često bira da osuđena bude, i da sruši sve dogme, i sve običaje  porodice njene, pa često nesrećna a zapravo snažna, ruši sve pred' sobom za  trenutak strasti, gdje ponovo biva rođena. Želja je ovo za pobudom, požudom, trenu strasne noći, kratkog pića, bola u  grudima, ali želja mora biti ispunjena.. Ta želja što u svakoj ženi, bez obzira  na godine, živi, i čeka tajno da na površinu ispliva, jer samo tada, u činu  umiranja jedne, a rađanja druge ljubavi, zasija poput jutarnje kapi rose. A ta  rosa, upijena lišćem, nestaje, a ona ponovo, bez strasti, na pragu nesreće  umire. I trag je ovo u snijegu, što se gubi, dok voz sudbine čekamo, a u snježno  bijeloj vjenčanici, za drugog se udajemo. A u drugom času, ljubljenog varamo, jer svjesni smo negdje, u dubini ambisa  duše, da propasti težimo, i da svaka naša ljubav, u trenu, umire i nestaje! Nezadovoljena, a onda i nezadovoljna, jer energija jednog muškarca, njoj je  zaista malo, a u trezvenosti vremena, ipak samo nesretna! Fotografija tamne noći, prigušene noćne svjetiljke, žene u crnom kaputu, što  mami pogledom, a zavodi oštrim jezikom, što na blud poziva.. Ali ne bilo  kakve.. Već one gdje bi najsretnija bila da je petorica bar, dohvate, vežu, i  svjesno kidaju, jer samo tada, možda, biće konačno oslobođena. Oprostite im.  Jer one ipak potrebu jaču od ovo- zemaljskog imaju, da ivicom pakla hodaju,  uništavaju, u samom činu vođenja ljubavi, kukovima kruže lijevo od  sata, pa svjesno obaraju potenciju muškarca, a onda mu se i mahnito  podsmijevaju, jer sam đavo, pleše nad' njim, u tom trenu.. I mnogo njih, reći će, da ovo tačno nije, a u dubinu znaće da svaka riječ  surovo bolna, reže i budi, u isto vrijeme, sve najgore u njima, pa bi možda, da  su samo malo hrabrije, rekle mi nešto.. Da obmanu.. Ali ne mogu! A u drugom trenu, ovo je tužna, bolna, jesena noć, i udovica što nijemo pored prozora sjedi, i dok poslednji list sa hrasta starog pada, ona priželjkuje da  što prije umre, kako bi se sa voljenim u krugu pakla sastala. A ovo je i mlada djevojka, za drugog, obećanog isprošena..  Pa je ovo i žena, umorna, što priželjkuje smrt ljubavnika, jer gadost prema  njemu je prevelika, zbog nemogućnosti strastvenog ispunjenja. A na kraju svega.. Najviše žalosna je ona, što blijedog, oronulog, već  naboranog lica, sprema hranu, dok čeka, da muž, pijanica, kući se vrati, a  njena mladost odavno istrošena, žudi za preranom smrću, jer samo tako će biti  oslobođena!