" I dok želja te prođe, ja biću tu i tada, i za vijeke vijekova, kao nijemi pratioc tvoj, da te
čuvam, da te usnulu iz košmara života budim, da ti uz rame stojim i u bijedi, i bogatstvu,
da te za ruku povučem kada se ka' paklu nagneš, da ti pokažem šta odanost i vjernost
zaista znače, da te šapatom trajnosti, ušuškam u mirnu luku moga zagrljaja, jer tada
ćeš zaista znati da si iskonski, mnogo, voljena.
I dijeliću sa tobom poslednje parče, već uvele pogače, od kapi znoja, drhtavom rukom
napravljene, jer za mene zaista riječi izgovorene..u bolesti i u bijedi, u bogastvu,
siromaštvu, znače..biću tu..
Nijemim pogledom pratiću, svakoga ko te mrko pogleda, i ne, neću odreagovati, već ću
te za buduće vrijeme, od istog sačuvati.
Meni je, eto, kao vječnom putniku, ljubavi žednom, dato, da te pratim, da ti korake u
snijegu krijem, da te volim, da te čuvam, da čežnjom i patnjom samo tebe želim..
A ti..
Ako ikada poželiš, da me sa prolaznom ljušturom što na mene liči, otrgneš iz zagrljaja
svog, ja se protiviti neću, jer ako to je moja kazna, i moj kavez, da umirem za tobom, do
vijeka, vijekova, i to ću da prihvatim, i mirno, poput vojnika na bojnom polju stradanja,
poginem, ali dignute glave i sa ponosom ostanem, znajući da sam od sebe dao sve, i
kao takav, dovoljan nisam bio..
Jer vrijeme će zaista pokazati, da prijatelj vjeran sam bio, da svaku tugu sam hrabro
podneo, da bio sam tu, kad svi se izmiču, da sa malo nade, vjeru u život ti vratim, jer
samo ja to istinski umijem, i to je života moga svrha, jer se i ja, kroz pomoć drugome,
iscijeliti zaista mogu.. A nada u meni, živjeće vječno, da negdje, daleko, izvan ovog
poganog, okrutnog, i bijednog vremena u kome živimo, postoji neko, kome je samo
potrebna ljubav, van okvira, gola, i iskrena, dostojna i prkosna da odolijeva svakom
iskušenju, i svakom đavolski lukavom prolazniku, što bi od zlobe otkinuo parče iste, a
ne zna da bi mu je dao, samo da je vrijedan nje bio..
A nije.. Jer samo rijetki će rijetke pronaći, i ostati, u vječnosti spojeni, kao dva tijela, a
duša samo jedna i jedina!"
Vjernost. Odanost. Poštenje. Moral.
Ponekad pretjerano trpljenje. Skromnost.
Mazohizam, nažalost naglašen kod žena više..
Često partner biva stariji ili mlađi minimalno 10tak godina..
Divan aspekt dat' rijetkima, da spoznaju, i saznaju šta ljubav i prijateljstvo, zaista
znači, i da sreća nije u vreći novca, materiji, i prokletom svijetu bez stida i srama, već da
je dovoljna samo ruka u ruci, sa malo soli i 'leba, i velikom ljubavi, što zaista će odoliti
svakom iskušenju.
